Vijesti

Međunarodna konferencija Hrvatske paneuropske unije „Stoljeće nakon Prvoga svjetskog rata: povijesno nasljeđe i perspektive Europske unije“

Hrvatska paneuropska unija u suorganizaciji s Međunarodnom paneuropskom unijom priređuje od 19. do 21. listopada 2018. u Zagrebu svoju godišnju međunarodnu konferenciju „Stoljeće nakon Prvoga svjetskog rata: povijesno naslijeđe i perspektive Europske unije“. Skup se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović.

Na konferenciji će sudjelovati i delegacija Paneuropske unije Bosne i Hercegovine koju predvodi novoizabrani predsjednik Osman Topčagić. Uz njega, na konferenciji će sudjelovati glavni tajnik Haris Ćutahija, predsjednik Mladih Paneuropske unije Bosne i Hercegovine Dario Plavčić, član Predsjedništva Senad Dorić i članica Predsjedništva Meliha Ćilimković. Topčagić se sudjelovati i govoriti na panelu “Paneuropski odgovor na najozbiljnije unutarnje i vanjske izazove koji stoje pred Europskom unijom”, a Plavčić na “Odgovor paneuropske mladeži na izazove koji stoje pred Europskom unijom”.

Za govor je zamoljen predsjednik Vlade gospodin Andrej Plenković, a sudjelovanje na konferenciji potvrdio je predsjednik Međunarodne paneuropske unije Alain Terrenoire, kao i predsjednik Paneuropske unije Njemačke Bernd Posselt. Tematska izlaganja održat će zastupnice u Europskom parlamentu Anna Záborská i Dubravka Šuica, predstavnik Europske komisije za Republiku Hrvatsku Branka Baričevića, predstavnici nacionalnih ogranaka Paneuropske unije iz drugih zemalja te paneuropskih ogranaka iz Republike Hrvatske. U sklopu konferencije bit će organiziran poseban blok izlaganja i rasprava u kojem bi govorili predsjednici i predstavnici Paneuropske mladeži iz nekoliko zemalja, koji su u većem broju pozvani na sudjelovanje.

Tema konferencije

Kada je prije točno stotinu godina, u studenome 1918. godine, završen Prvi svjetski rat, Europa je ušla u poratno razdoblje u kojem su sklopljeni mirovni ugovori što su odredili poredak snaga na kontinentu tijekom desetljeća koja su slijedila. Osnivač Paneuropske unije Richard von Coudenhove Kalergi već je 1923. godine predvidio neizbježnost još jednoga globalnog sukoba ako ne dođe do ujedinjenja europskih naroda i država. Na kontinentu svjetskih kolonijalnih sila do konca rata više nije bilo nijedne svjetske sile, s iznimkom Britanskoga Carstva, koje upravo stoga i nije bilo moguće zamisliti u okvirima predložene ujedinjene Europe. No na svjetskoj su se pozornici pojavile nove velike sile: Sjedinjene Američke Države, Sovjetski savez te zemlje Dalekoga Istoka, među kojima je prednjačio Japan.

Demokratski poredak u Europi prvo je ugrozio komunistički režim koji je zavladao Sovjetskim Savezom 1917., zatim fašističko preuzimanje vlasti u Italiji 1922. i napokon, što je bilo presudno, nacionalsocijalistička pobjeda u Njemačkoj 1933. Napori na putu ujedinjavanja Europe uvelike su zaustavljeni već i prije posljednjega događaja, slomom burze u New Yorku 1929. godine. Sve je to dovelo do Drugoga svjetskog rata.

Nakon rata počeo je veliki konstruktivni pothvat ujedinjenja europskih naroda i izgradnje zajedničkih institucija, koji je doveo do stvaranja suvremene Europske unije. Osnivači Europske unije, političari velikih vizija na čelu s Robertom Schumanom, Konradom Adenauerom, Alcideom de Gasperi, Jeanom Monnetom i drugima zajednički su krenuli u ostvarenje svoje vizije ujedinjene Europe. Na uspjesima u doprinosu pomirenju i solidarnosti europskih naroda, najveće je priznanje Europskoj uniji odalo Nobelovo povjerenstvo dodijelivši joj 2012. godine Nobelovu nagradu za mir. Danas je Europa uvelike povezanija nego ikada u povijesti, sa zajedničkom valutom, ukidanjem viznoga i graničnoga sustava nadzora i uspostavljanjem Schengenske granične zone, formiranjem europskih fondova, kao i mnogim drugim blagodatima.

Međutim, i danas pred Europskom unijom stoje brojni izazovi. Brexit je u tijeku i još se ne zna kakvim će aranžmanom završiti pregovori između Europske komisije i Vlade Ujedinjenoga Kraljevstva. Schengenski se granični režim umjesto najavljenoga brzoga proširenja, pod utjecajem nesretnih događaja vezanih uz migrantsku krizu, počeo urušavati te, unatoč svim aktivnostima koje su poduzete, Hrvatska, poput Bugarske i Rumunjske, nema predviđen datum ulaska u zajednički granični režim. Mnoge su zemlje ponovno vratile granične kontrole. Migracijski valovi izbjeglica i imigranata iz zemalja sa susjednih kontinenata Azije i Afrike doveli su do razdora među europskim zemljama i političarima u pogledu na način kako bi se trebalo pristupiti izbjeglicama, imigrantima i krizi u cjelini.

Nasuprot tomu, u Jugoistočnoj Europi, gdje je urušavanje totalitarne komunističke vladavine prije četvrt stoljeća donijelo najveća ratna razaranja, agresiju i etnička čišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, danas se osjeća snažan zaokret i pretežito opredjeljenje prema demokratizaciji, stabilnosti i europskoj integraciji. Neke zemlje Jugoistočne Europe postale su punopravne članice Europske unije: Grčka, Bugarska, Rumunjska, Slovenija i Hrvatska, a preostale se natječu u pregovorima za članstvo ili za dobivanje statusa kandidata za ulazak u Europsku Uniju: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Srbija, Kosovo i Albanija.

Govornici će na konferenciji izlagati i raspravljati o tome u kojoj je mjeri Europska unija ostvarila zamisli „otaca Europe“, što su sve danas najveći unutrašnji i izvanjski izazovi pred Europskom unijom, i koji su izgledi za ulogu Europske unije u budućnosti u svjetskoj politici, gospodarstvu i kulturi.

Konferencija ima zadaću osvijetliti ta pitanja te pokušati formulirati paneuropske odgovore na njih: kako nastaviti s procesima unutrašnje integracije Europske unije, kako osigurati gospodarski napredak, socijalnu pravdu i zaštitu prirode u Europi i svijetu te kako pospješiti stabilnost, demokratizaciju i proširenje integracije na zemlje Jugoistočne Europe?

 naslovna